Borovo naselje - deveti krug Danteovog pakla

18.11.1991. godine u Borovom Naselju dogodilo se ono najgore - nakon višemjesečne bezuspješne opsade Vukovara i Borova, branitelji su ostali bez dovoljno protuoklopnog naoružanja i morali su položiti oružje. Neprijateljske snage koje su ušle u grad nisu bile humane ni "fair play" nego je krenula krvava odmazda i počeo je pravi masakr koji se nastavio danima.

Borovo Naselje vukovarska je četvrt koja je gotovo potpuno uništena u velikosrpskoj agresiji prije 24 godine. U trenutku ulaska bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi u Vukovar, u podrumu Borovo Commercea koji je 1991. bio pomoćna vukovarska ratna bolnica, bilo je oko 800 ranjenih hrvatskih branitelja i civila. Nakon okupacije Borova Naselja u Borovo Commerceu zarobljeno je i odvedeno 115 osoba, a na dan okupacije, 19. studenog 1991., ondje je ubijena 51 osoba. U samo jednom danu - 51 osoba. Isto tako, u trenucima pada Vukovara Borovo Naselje bilo je tjednima odsječeno od ostatka grada.

Onoga dana kada je presječena komunikacija s Vukovarom, najteže bilo ranjenima. U podrumima Borova Naselja rađala su se djeca, umirali su starci, operiralo se bez anestetika. Branitelji su donosili meso. Tu je živio grad, sve je funkcioniralo na jedan nevjerojatan način. Kada su izvlačili te ljude iz dima, iz vatre, ono što ih je čekalo na tzv. "suncu" - bolje da ga nisu ugledali, jer većina onih koji su ugledali taj dan svjetlost, vrlo brzo se svjetlost u njihovim očima ugasila, sa suzama u očima govori Ivan Lukić zvani Zolja, jedan od vukovarskih junaka.

Samo oni koji su imali puno sreće kao ja preživjeli su, 19. sudenog smo još vodili borbe, nismo ni znali da je Vukovar pao. Ulica za ulicu, kuća za kuću. Mi prljavi, musavi, nismo se imali gdje kupati. Neki su nosili trake, i to je služilo za prpeoznavanje jer pucali su svi na sve, i Borovo Naselje tih dana uistinu je bio deveti krug Danteovog pakla. Starci, žene, maloljetnici - mnogima se sudbine još ne znaju. Kosti im možda počivaju na dnu Dunava.