26. godišnjica stradanja Borova naselja

Polaganjem vijenaca kod nekadašnje zgrade Borovo Commercea, gdje je 1991. bilo sklonište i pričuvna bolnica, obilježena je 26. godišnjica stradanja vukovarske četvrti Borovo naselje.

U tim podrumskim prostorima bilo je smješteno oko 1000 ljudi, među kojima je bilo ranjenika, civila i djece. Cilj JNA i pripadnika srpskih paravojnih jedinica bio je da sruše zgradu kako bi svi oni ostali zatrpani u ruševinama, rekao je posljednji zapovjednik obrane Borovo naselja Ivo Kovačić.


Počast ubijenima u Borovu naselju odali su i ove godine aktivisti beogradske nevladine udruge "Žene u crnom". Od institucija Republike Srbije tražimo otvaranje tajnih arhiva, a od Tužiteljstva za ratne zločine da počne procesuirati zločin urbicida, s obzirom na to da se za njega nije sudilo ni na Haškom sudu ni na Specijalnom sudu u Beogradu, kazao je uime "Žena u crnom" Miloš Urošević. 

Zatim su sudionici u koloni sjećanja krenuli prema crkvi Gospe Fatimske gdje je misu zadušnicu predvodio fra Ilija Vrdoljak. Nakon mise slijedilo je bacanje vijenca u Dunav u Borovu te odavanje počasti polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na mjestu masovne grobnice na farmi Lovas između Borova i Dalja iz koje su 2001. ekshumirane 24 žrtve velikosrpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Obilježavanje "Žrtve Borovo naselja za domovinu" dio je programa obilježavanja 26. godišnjice stradanja Vukovara u Domovinskom ratu i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.

U središnjem Dnevniku HRT-a gostovao je posljednji zapovjednik obrane Borova naselja Ivo Kovačić. Rekao je kako je posljednjih dana obrana Borovog naselja bila dosta slaba. Nismo imali dosta sredstava za obranu od neprijatelja. Imao sam 800 ljudi za obranu. Borovo commerce je bio strateški značajan jer je bio pomoćna bolnica. Tamo su 26.10 lakši ranjenici iz vukovarske bolnice prebačeni kako bi mogli tamo doći drugi ranjenici. Dana 11.11.1991. je presječen put Lužac-Dunav i Borovo naselje je odsječeno od Vukovara i ostali smo sami. Na današnji dan 1991. bio sam u Borovo commercu. Od ranog jutra počele su padati granate sa svim mogućih strana, s kopna i neba. Pokušali su srušiti Borovo commerce. Podzemni dio, gdje je bila pomoćna bolnica je ostao cijeli. Ostao je pomoćni izlaz kroz koji se poslije izlazilo van. Za te zločine nitko nije odgovarao iako smo napravili bezbroj prijava, rekao je.

Borovo naselje vukovarska je četvrt koja je gotovo potpuno uništena u velikosrpskoj agresiji prije 26 godina. U trenutku ulaska bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi u Vukovar u podrumu Borovo Commercea, koji je 1991. bio pomoćna vukovarska ratna bolnica, bilo je oko 800 ranjenih hrvatskih branitelja i civila. Nakon okupacije Borova naselja u Borovo Commerceu zarobljeno je 115 osoba, a na dan okupacije, 19. studenog 1991., ondje je ubijena 51 osoba. U samo jednom danu - 51 osoba. Jednako tako, u trenucima pada Vukovara Borovo naselje bilo je tjednima odsječeno od ostatka grada.

Onoga dana kada je presječena komunikacija s Vukovarom najteže je bilo ranjenima. U podrumima Borova naselja rađala su se djeca, umirali su starci, operiralo se bez anestetika. Branitelji su donosili meso. Tu je živio grad, sve je funkcioniralo na jedan nevjerojatan način. Kada su izvlačili te ljude iz dima, iz vatre, ono što ih je čekalo na tzv. suncu - bolje da ga nisu ugledali, jer većina onih koji su ugledali taj dan svjetlost vrlo brzo svjetlost se u njihovim očima ugasila, riječi su Ivana Lukića zvanog Zolja, jednog od vukovarskih junaka.

Samo oni koji su imali puno sreće preživjeli su 19. studenog. Još su se vodile borbe, nisu ni znali da je Vukovar pao. Ulica za ulicu, kuća za kuću. Starci, žene, maloljetnici - mnogima se sudbine još ne znaju. Kosti im možda počivaju na dnu Dunava.

Kolona sjećanja prošla je ulicama Blage Zadre i Trpinjskom cestom. Emocije se nisu krile. Ovo je dan kada ja kao i svi koji su nekog izgubili osjećamo žive rane, kada ponovno imamo potrebu reći, apelirati, zamoliti da nam ponovno pomognu oni koji to mogu, izjavila je Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja. Pa da dobiju odgovor na pitanje koje ih proganja dugih 26 godina.