5. kolovoza 1990. - 'Prvi hrvatski redarstvenik'

Dana 5. kolovoza 1990. u policijskoj akademiji u Zagrebu obavljeno je svečano postrojavanje polaznika prvog „Tečaja za obuku policijskih službenika“, odnosno pripadnika „Prvog  hrvatskog redarstvenika“.

Nakon što je oduzeta većina oružja republičkoj Teritorijalnoj obrani i u jeku stvaranja ratne psihoze u dijelovima Hrvatske naseljenim većinskim srpskim stanovništvom, valjalo je ustrojiti i razvijati oružanu silu spremnu odgovoriti na prijetnje nasiljem. To je posebno bilo važno zbog neadekvatno popunjenog nacionalnog sastava u Ministarstvu unutarnjih poslova jer službeno je još u rujnu 1990. u MUP-u bilo zaposleno gotovo 50 posto milicajaca koji nisu bili Hrvati.

U postojećim okolnostima na njihovu odanost Hrvatskoj nije se moglo računati jer već 3. srpnja djelatnici milicijske ispostave Knin odbili su lojalnost vlastima Republike Hrvatske ne želeći nositi službene hrvatske oznake na odorama i kapama. Njihov primjer  slijedili su djelatnici drugih milicijskih ispostava u mjestima gdje su Srbi bili većinsko stanovništvo. Zbog toga se nametnula potreba za naoružavanjem i obukom većeg broja ljudi i usklađivanja sa zakonom.

Rješenje se pronašlo u članku 25 „Zakona o unutarnjim poslovima“ koji je ministru za unutarnje poslove Josipu Boljkovcu u ovakvim situacijama omogućio povećavanje jedinica policije za posebne namjene. Na tečaj za „Prvog hrvatskog redarstvenika“ prijavilo se 1800 kandidata. Od najspremnijih osnovana je policijska brigada kao prva hrvatska oružana postrojba na koju je hrvatska vlast u potpunosti mogla računati.

Brigada je ustrojena u dvije bojne, a prvog zapovjednika „Tečaja“ Ivana Krmpotića na dužnosti je uskoro zamijenio Marko Lukić. Polaznicima je ubrzo popunjena Antiteroristička jedinica Lučko, a potom i druge jedinice za specijalne namjene MUP-a i Zbora narodne garde. Iz tog razloga može se reći da su „Prvi hrvatski redarstvenici“ bili jezgra iz koje se razvila hrvatska oružana sila koja je pobijedila u Domovinskom ratu.