21. veljače 1992. - Prihvaćena rezolucija 743 - potvrđeno slanje mirovnih snaga

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda prihvatilo je 21. veljače 1992. rezoluciju 743 kojom se potvrđuje slanje mirovnih snaga UN-a na teritorij bivše Jugoslavije.

Tom je rezolucijom odlučeno  da će  UNPROFOR-a preuzeti četiri zaštićene UNPA zone na okupiranom području Republike Hrvatske, odnosno Sektor istok sa sjedištem u Erdutu, Sektor zapad sa sjedištem u Daruvaru, Sektor sjever sa sjedištem u Topuskom te Sektor jug sa sjedištem u Kninu.

Rezolucijom 743 zapravo je prihvaćen plan posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a Cyrusa Vancea kojim se pretpostavlja da će mirovna operacija UN-a biti prijelazni aranžman kako bi se stvorili uvjeti za mir, a radi konačnog rješavanja jugoslavenske krize. Time je nakon Cipra, Republika Hrvatska postala druga europska zemlja koja je prihvatila snage UN-a.

Iako to nitko nije mogao predvidjeti, taj angažman prerast će u jednu od najvećih mirovnih operacija UN-a nakon Drugog svjetskog rata. Isprva je cilj  bio nadgledanje prekida sukoba u Hrvatskoj te  sigurnost područja pod zaštitom UN-a, kao i preventivna prisutnost u susjednoj BiH.

Od početnih gotovo 15 tisuća pripadnika pristiglih u ožujku 1992., do kraja oružanih sukoba broj Plavih kaciga povećao se gotovo trostruko, a u prosincu 1992. UNPROFOR je poslan i u Makedoniju gdje je nadgledao njezino pogranično područje. Tijekom djelovanja na području bivše Jugoslavije poginulo je 213 pripadnika UNPROFOR-a, a troškovi mirovnih operacija do 1996. procjenjuju se na približno 4,6 milijardi američkih dolara. Pritom  mirovne snage UN-a nisu  potpuno odradile zadaću, s obzirom na to da mir nije postignut, niti je za vrijeme njihova mandata riješeno pitanje izbjeglica.