Prvomučenik obnovljene hrvatske slobode

Josip Jović sahranjen je uz najveće državne i vojne počasti u svom rodnom Aržanu, 3. travnja 1991. U pogrebnoj povorci koja je prema procjenama brojila oko 100.000 ljudi, 22 mladića nosila su upaljene svijeće simbolizirajući Josipovih 22 godine života. Misu je, uz nazočnost oko 300 svećenika, predvodio nadbiskup u miru dr. Frane Franić. Josip Jović novi je hrvatski mučenik. Svjesni smo da je pucanj u njega bio pucanj u hrvatsku slobodu i demokraciju, ustvrdio je tada nadbiskup Franić.

U ime Vlade Milan Ramljak rekao je da Jović nije prvi u nizu hrvatskih mučenika i stradalnika, ali je prvi koji je kao vojnik slobodne domovine pao braneći njezin suverenitet i dostojanstvo.

U poruci Jovićevoj obitelji predsjednik Tuđmana između ostalog je napisao: Kako izraziti sućut kad bol nadilazi sve što možemo oćutjeti. Vaš je sin postao prvomučenikom obnovljene hrvatske slobode, ime mu je upisano među one koje narod nikad ne zaboravlja.

Josip Jović posmrtno je promaknut u čin bojnika, a odlikovan je s nekoliko visokih državnih odličja: Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom; Spomenicom Domovinskog rata; Spomen značkom I. gardijske brigade „Tigrovi“; Spomenicom l. poginulog redarstvenika Ministarstva unutarnjih poslova u Domovinskom ratu.
 
Na Uskrs 1994. godine u Aržanu otkriven mu je spomenik.