Prvo suđenje za ratne zločine u Haagu

Suđenjem bosanskom Srbinu Dušku Tadiću, čuvaru u logorima Omarska i Trnopolje, počelo je 7. svibnja 1996. prvo suđenje za ratne zločine u Den Haagu.

Zamišljeno je da Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju funkcionira poput suda u Nurnbergu koji je sudio za zločine Drugog svjetskog rata, odnosno da progoni osobe odgovorne za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na području bivše Jugoslavije.

Sud je 1993. utemeljen Rezolucijom 827 Vijeća sigurnosti UN-a, a počeo je djelovati 1994. sa sjedištem u Haagu pa se stoga najčešće naziva Haškim sudom. U međuvremenu se sud koji je osnovan s krajnje skromnim budžetom od nekoliko stotina tisuća dolara pretvorio u glomazan pravni aparat čiji je proračun veći od 300 milijuna dolara.

Brojne se kritike vežu uz djelovanje Haaškog suda, ne samo zato što skupa suđenja predugo traju, već ponajviše da je sud politički instrumentaliziran, pa i nedovoljno kompetentan. Takve sumnje potkrepljuju neke kontradiktorne presude. Primjerice, američka sutkinja Patricia Wald potpuno je srušila većinu drastičnih prvostupanjskih presuda izrečenih Hrvatima za zločin u Ahmićima.

Također, hrvatski generali Ante Gotovina i Mladen Markač najprije su dobili drastičnu kaznu, a zatim su oslobođeni krivnje po svim točkama optužnice. Namjere suda da presudi pravim krivcima itekako su došle u pitanje već time što nisu kažnjeni odgovorni za zločine u Vukovaru. Pravi je pak šok izazvala Prvostupanjska presuda iz ožujka 2016., kada je oslobođen četnički vojvoda Vojislav Šešelj. Ipak, valja naglasiti da je dosad u Haagu od 161 optuženih, 80 osoba osuđeno, od njih daleko najviše, čak 60 srpske nacionalnosti. Sud će u skoroj budućnosti biti pred velikom kušnjom jer prije službenog zatvaranja mora završiti postupke za šestoricu Hrvata iz BiH, te suđenja protiv Gorana Hadžića i Ratka Mladića.