10. prosinca 1993. - Konvoj za Novu Bilu

Nakon dugih priprema iz Zagreba je 10. prosinca 1993. krenuo humanitarni konvoj „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“.

Doktori Slobodan Lang i Herman Vukušić organizirali su gotovo 100 kamiona s humanitarnom pomoći za Novu Bilu, smještenu između Travnika i Viteza. Mjesto je tijekom muslimansko-hrvatskog sukoba postalo enklava prognanih Hrvata travničke općine.

U crkvi svetoga Duha župnik fra Franjo Grebenar osnovao je ratnu bolnicu, jedini centar zdravstvene skrbi za više od 70.000 Hrvata u okruženju. Crkvene klupe služile su kao ležajevi za teške ranjenike, a u trenucima najtežeg sukoba ondje je bilo više od 150 ranjenika. Bolnici je nedostajalo svega: lijekova, kirurškog pribora i medicinskog osoblja.

Od kraja 1992. do travnja 1994., u bolnici-crkvi ukupno je zbrinuto oko 14.000, a liječeno je 7.260 pacijenata. U teškim uvjetima, izvedeno je oko 5.000 operativnih zahvata, a u rodilištu, koje je bilo u susjednoj kući, porođena je 721 beba. Potkraj 1993., postalo je neizdrživo, ranjenici su zbog nedostatka lijekova umirali te se konvojem pokušala spriječiti humanitarna katastrofa.

Iako pod pratnjom UNPROFOR-a, konvoj je danima putovao, a na područjima pod kontrolom Armije BiH, oružano je napadan, pljačkan, zaustavljan zbog kontrole i pretraživanja, te zadržan puna dva dana. Tek 20. prosinca prvi su kamioni stigli na cilj, no snage Armije BiH zabranile su liječnicima da se zadrže, štoviše nisu dopustile ni evakuaciju ranjenika.

Na povratku je kod Uskoplja Armija BiH oružano napala kolonu pri čemu je ubijen vozač, Ante Vlaić. Konvoj „Bijeli put za Novu Bilu" u dramatičnim okolnostima ipak je osigurao pomoć Hrvatima Lašvanske doline. Istodobno, njime je Hrvatima srednje Bosne odaslana prijeko potrebna poruka da ih u borbi za opstanak Republike Hrvatske nije zaboravila.

Unatoč mnogobrojnim problemima, dio pomoći upućen je i muslimanskim enklavama Starom Vitezu i Kruščici, kojima je  su također prijetila  humanitarna katastrofa.