Suživota neće biti dok zločini ne budu kažnjeni

Ovaj se tjedan osobito prisjećamo Vukovara i njegove žrtve, ali grad heroj živi 25 godina, svaki dan i svaki tjedan, a život i suživot u njemu bili bi mnogo lakši i pomirba uspješnija - kada bi svaki zločin bio kažnjen.

Verica Martinović koja je živjela na Sajmištu prisjetila se dana s početka rata. Govorila je o svakodnevnom iživljavanju JNA i paravojnih postrojbi kojemu su bili izloženi. Nismo smjeli nigdje izlaziti, ograde su morale biti otvorene, otključane, nisu se smjele zaključavati preko noći. Bijele krpe smo morali vezati na kapiji da se vidi da su to hrvatske kuće, kaže Verica. Godine su prošle dok uz pomoć udruge Sunčica nije odlučila progovoriti o svemu što je doživjela. Uz druženje i ručni rad, kaže Verica, lakše je. Ali još bi lakše bilo da su zločinci kažnjeni.

Zločin i kazna u Vukovaru nisu u ravnoteži. Zoran Šangut, predsjednik Udruge pravnika Vukovara 1991., posljednjih 10 godina neumorno traga za dokazima zločina u srpskim koncentracijskim logorima i pretvara ih u kaznene prijave. U 7. mjesecu smo razgovarali sa zamjenicom glavnog tužitelja za ratne zločine u Beogradu i ona je otvoreno rekla da do dan danas nije pokrenuta ni jedna istraga po našoj kaznenoj prijavi, rekao je.

Zaboraviti zato neće oni koji su preživjeli torture u logorima nakon vukovarske bitke. Svi su dokazi i svjedočanstva, kažu, odavno predani državnom odvjetniku. Od 2002. godine nisu prstom mrdnuli po tom pitanju... imam osjećaj da ova država koju smo mi stvorili nije naša već da netko drugi vodi nju, a mi smo usputni prolaznici kroz ovaj svijet, kaže Dabijel Rehak, predsjednik Hrvatske udruge logoraša srpskih koncentracijskih logora.

Zločinci i danas, kažu Vukovarci, svakodnevno šeću ulicama toga grada. Igor Gavrić, maloljetni branitelj Vukovara, otvoreno govori da će suživot ostati umjetan sve dok se krivci za zločine ne osude. Vrijeme bi bilo, kaže, da se i Vukovar okrene budućnosti.