Tornjevi strahote pretvaraju u nadu i život

Veno Leko preživio je strahote u Vukovaru, 1991. izgubio majku, zdravlje i svoj grad. Danas suosjeća sa svakim tko pati, a svoj je mir našao - stvarajući. Od otpadnog materijala izrađuje velike građevineEiffelov toranj, Vukovarski vodotoranj. Maketa Eiffelovog tornja snažno ga je povezala s Francuzima, a on je povezao i ljude i zemlje. 

Vukovarac, danas Zagrepčanin Veno u prostorijama Gradskog Crvenog križa druži se s ljudima i stvara svoje građevine. Simbolika tornjeva bliska mu je jer su stabilni i snažni, brane i predstavljaju narod. Maketu Eiffelova tornja darovao je francuskom veleposlanstvu u Zagrebu još početkom godine. Kad su ga u srpnju pozvali da s njima proslavi Dan francuske državnosti, sa svojim se prijateljima iz Crvenog križa odazvao. I oni su pozvali francusku veleposlanicu da ih posjeti u zagrebačkoj četvrti Siget. Moram reći da sam bila duboko ganuta što se gospodin Veno Leko toliko potrudio da napravi prekrasan Eiffelov toranj, simbol svojeg prijateljstva i potpore našoj zemlji u teškim vremenima. Znam da je gospodin Leko i sam preživio veoma teške trenutke u Vukovaru, veoma teške trenutke u životu. On je sve to prebrodio i sada želi dijeliti, pružiti potporu i pomoći nam u teškim trenucima. Zahvalna sam mu na tome, ističe veleposlanica Francuske u RH Michele Boccoz. Veno je postao prijatelj Francuzima u Hrvatskoj, poziv i domjenak u francuskom veleposlanstvu smatra romantičnim, a Eiffelov toranj divnim.

Priprema Veno i novi projekt povodom Dana pada Vukovara – napravit će maketu Vukovarskog vodotornja koju će prezentirati u samom Vukovaru. Gledao sam ga napraviti u cjelini kakvog ga pamtim prije rata. Na žalost je doživio ratne strahote kao svi mi koji smo sudjelovali u ratu. Želio sam ga napraviti za grad u kojem sam rođen, a neka rade s njim što hoće, neka ga izlože za ponos i diku što sam ga dao svom gradu.

Veno je gumarski tehničar. Radio je u Borovu dvanaest godina, prije nego što je rat uništio njegov život. Oduvijek je volio scenografiju, ponosan je stoga što je radio i u Hrvatskom narodnom kazalištu. Sada pjeva u dva zbora i izrađuje visoke tornjeve koji sve strahote pretvaraju u neuništivu nadu i život