Nikola Čibarić: Savjest mi je čista, branio sam svoje

"Ono što sam ja preživio i što mi se dogodilo - ne želim ni najgoremu neprijatelju" započeo je svoje svjedočanstvo o stradanju vukovarski branitelj Nikola Čibarić. Na rehabilitaciji je u Specijalnoj bolnici u Varaždinskim Toplicama, u razgovoru se vraća u dane pada Vukovara, prisjeća se zarobljeništva i mučenja u srpskim logorima. Zarobljen je 18. studenog 1991.

Tu večer kad su me zarobili, skinuli su me do gola, potpuno sam gol bio vani cijelu Božju noć, ujutro su došla dvojica, uzeli su uniformu, sve su mi spalili s cigaretama, svezali su mi ruke, noge, usta... Toliko je bio smrznut, svjedoči Nikola, da nije osjetio bol kad su mu rezali kožu, genitalije, a na boku su mu urezali četiri S.

Vukli su me asfaltom, na lopatici nemam mesa, vukli su me dvjesto tristo metara i bacili u šaht, sreća da nisam pao dolje na dno već sam se zakačio na armaturu i ostao sam visiti. Što je najgore, prisjeća se - ta su zvjerstva činili njegovi donedavni susjedi. I roditelje su mu smaknuli, za njihov grob ni danas ne zna.

Domaći četnici su bili, jedan je postavljao lamperiju kod mog brata, on me zarobio, a drugi vojvoda mi je došao i rekao da će me likvidirati kao što je likvidirao i moje roditelje i bacio ih kod jednog popa u bunar.

Njega i ostale branitelje pokupila je vojna policija JNA te odvela u Bogojevo. Tukli su ih, tvrdi Nikola - do iznemoglosti. Vozali su ih od logora do logora. Na kraju su završili u Begejcima gdje su se zvjerstva nastavila. Tamo su nas tukli nemilosrdno, svakih 15 minuta dođe, istuče nas, bio sam crn od batina.

Devet mjeseci trajala je tortura. Nema dijelova tijela koje mu nije stradalo. Napokon je razmijenjen sredinom kolovoza u Nemetinu.

Ja sam došao s 45 kilograma u Hrvatsku, bio sam operiran, čeljust su mi izvadili, imao sam i pet operacija na glavi. Onog dana kad sam izašao iz Nemetina, to je moje ponovno rođenje, 14.3 sam rođen, 14.8. razmijenjen.

Danas Nikola živi u Varaždinskim Toplicama. U rodni grad ne želi se vratiti, teška i mučna sjećanja ovog 60-godišnjaka i danas su živa.  A nakon 25 godina, kaže - ponovno ga se progoni i dižu optužnice. Mene se optužuje za 205 ubojstava, radi genocida, kažu mi ustaša, a samo sam branio svoje.

Mučno svjedočanstvo završava riječima - savjest mi je čista, branio sam svoje.