26. srpnja 1991. - Sjećanje na herojski čin Mile Blaževića-Čađe i Željka Filipovića

Banovina i Pounje bili su 26. srpnja 1991. poprište strašnog zločina. Srpski teroristi pokrenuli su veliku operacija kodnog imena „Žaoka“, kojom je zapovijedao ratni zločinac Kapetan Dragan.

Naime Srbi su do 27. srpnja namjeravali zauzeti Banovinu i Pounje s obzirom na to da je prije 50 godina na taj dan počeo veliki srpski ustanak. Glavna prepreka bila im je hrvatsko mjesto Struga, koju su branili pripadnici policije i 2. A brigade. Zbog neuspješnih udara, Srbi su pokrenuli  frontalni napad primijenivši kukavičku taktiku.

Na oklopljeni kamion montirali su dva protuavionska topa, a ispred vozila formiran je „živi štit“ od 38 civila Hrvata, većinom staraca pokupljenih iz spaljene Zamlače. Civili su natjerani da s uzdignutim rukama idu ispred vozila i pješaštva, a Srbi su preko njihovih glava iz topova i strojnica pucali u smjeru obrane na ulazu u Strugu. Branitelji nisu htjeli pucati na civile, već su se počeli povlačiti.

Tako su Srbi bez borbe zauzeli prednji dio Struge. Uz pljačku i palež, zarobili su i mučili nekoliko policajaca i civila koji nisu mogli uzmaknuti. Devet novih civila utjerali su u „živi štit“, a među njima i djevojku koju je pet srpskih vojnika prethodno silovalo pred majkom.

Trojicu zarobljenih policajaca pripadnici domicilnog ”diverzantskog voda” Nikole Sundaća bestijalno su pretukli i ubili. Prednji dio Struga prekrivala su trupla pobijenih Hrvata, a potom je srpska „kolona smrti“ nastavila s prodorom. Uvidjevši da će zbog „živoga štita“ Srbi osvojiti Strugu i sve pobiti policajci, domaći Mile Blažević Čađo i Željko Filipović iz Dugog Sela žrtvovali su se.

S potpornog zida iznad ceste, iz blizine, Blažević je opasan eksplozivom skočio na oklopno vozilo. Pritom je poginuo od eksplozije, a poginulo je i pet i ranjeno dvadeset napadača. Poginulo je i dvoje civila iz „živog štita“, a 15 ih je ranjeno. Zbog toliko mrtvih i ranjenih, srpski napadači  u panici su počeli bježati, baš kao i specijalci koji su na okolnim brdima čekali nastavak napada.

Svojom žrtvom Blažević i Filipović spasili su mještane i branitelje Struge od velikog pokolja. Ipak poslije su uz pomoć tenkova JNA Srbi okupirali Struge i Pounje, iznova prionuvši bestijalnim likvidacijama civila.