31. listopada 1992. - Stvorena paradržava Republika Srpska

Još od ljeta 1991. vodeći srpski političari iz okupiranih dijelova Hrvatske te Bosne i Hercegovine dogovarali su ujedinjenje u zajedničku državu pod imenom Ujedinjena Republika Srpska.

Radi toga potpisivani su brojni dokumenti, protokoli i deklaracije, u kojima se kao imperativ ističe "ujedinjenje srpskog naroda u državu“, a konačni cilj bio je stvaranje jedinstvene države u kojoj će živjeti svi Srbi na Balkanu. Protokol o političkom i vojnom ujedinjenju donesen je u rujnu 1992. u Banjoj Luci, a točno naznačene korake u provođenju procesa državnog ujedinjenja uskoro je potvrdila Deklaracija potpisana 31. listopada 1992. u Prijedoru.

Na temelju te Deklaracije pola godine poslije donesena je odluka o konstituiranju zajedničke Narodne skupštine sa sjedištem u Banjoj Luci. No, službeni je Beograd pod pritiskom sankcija međunarodne zajednice kočio proces srpskog državnog ujedinjenja na teritoriju Hrvatske i BiH.

Potisnute aktivnosti za realizaciju ujedinjenja obnovljene su i ubrzane nakon niza vojnih poraza 1995., napose nakon teškog poraza u operaciji „Bljesak“ kojom su hrvatske snage oslobodile golem teritorij okupirane zapadne Slavonije. Na sjednici "Skupštine RSK", održanoj u svibnju 1995. u Borovu Selu, predsjednik te tvorevine Milan Martić naglasio je: "Ujedinjenje RSK i Republike Srpske mora postati pitanje sata, a ne više dana ili mjeseci. Sve drugo vodi Krajinu u propast“, stoga je dva dana poslije donesena odluka "O pristupanju realizaciji ujedinjenja Republike Srpske Krajine i Republike Srpske".

Ipak, operacijom „Oluja“ hrvatske snage zauvijek su razbile paradržavnu tvorevinu na svojem teritoriju, kao i iluziju pobunjenih hrvatskih Srba o ostvarenju političkog ujedinjenja sa Srbima iz BiH.