Operacija Lipanjske zore

Poslije desetominutne topničke pripreme od diverzantski odredi iz Čitluka i Gruda prvi su krenuli u probijanje neprijateljskih bunkera. Slijedile su ih postrojbe Hrvatske vojske koje su napadale glavnim smjerom iz Metkovića prema selima Klepci i Prebilovci te pomoćnim pravcima iz sela Dretelj prema selima Počitelj i Hotanj.

Time je 7. lipnja 1992. počela operacija Lipanjske zore, zajednička akcija Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatskih obrambenih snaga, čiji je cilj bio oslobađanje doline rijeke Neretve. Nasuprot hrvatskim braniteljima djelovala su čak četiri korpusa Jugoslavenske narodne armije, od kojih su posebno bili aktivni Užički, Titogradski i Bilećki korpus, koji je poslije postao Hercegovački korpus Vojske Republike Srpske.

Cilj im je bio prijelaz preko Neretve i prodor prema Jadranskom moru. U akciji je sudjelovalo oko četiri i pol tisuće pripadnika HV-a, HVO-a i HOS-a. Već drugi dan akcije od srpskog agresora oslobođeno je područje Čapljine, a 11. lipnja u samo jednom danu i cijela desna obala Neretve. Tada se krenulo u oslobađanje čitavog Mostara. Prema planu trebalo je Neretvu prijeći na tri mjesta, ali to je uspjelo samo Karlu Džebi koji je uz pomoć kajaka uspostavio mostobran kod srušenog mosta na Musali. Bio je to ključni događaj u oslobađanju istočnog Mostara jer su svi ostali pokušaji propali pa je mostobran Džebine skupine postao jedini osigurani prijelaz.

Nakon toga zauzet je i Stari most pa su postrojbe HVO-a u silovitom naletu ubrzo oslobodile Mostar i okolicu. S druge pak strane, dan prije hrvatske su snage oslobodile i područje Stoca te izbile na Ošaniće, gdje je i danas međuentitetska crta razgraničenja. Operacija Lipanjske zore okončana je nakon dvadesetak dana zauzimanjem snažnog srpskog uporišta Merdžan glave i odbacivanjem neprijatelja prema Veležu. Bio je to ujedno prvi poraz JNA u ratu u Bosni i Hercegovini.