1. lipnja 1992. - Hrvatska primljena u UNESCO

Miomir Žužul, kao pomoćnik ministra vanjskih poslova, potpisao je 1. lipnja 1992. u Parizu UNESCO-vu povelju čime je Republika Hrvatska ratificirala Statut i postala punopravna država članica te organizacije.

UNESCO, sa sjedištem u Parizu, utemeljen je 1945. i specijalizirana je agencija Ujedinjenih naroda za intelektualna i etička pitanja na području obrazovanja, znanosti i kulture. Od 1972., kada je donesena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, do danas UNESCO je na Popis svjetske baštine uvrstio više od 1050 kulturnih i prirodnih dobara od čega se Hrvatska može ponositi s njih sedam.

Na popisu kulturne baštine UNESCO-a nalaze se: Dubrovnik, povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača, starogradsko polje na otoku Hvaru, povijesna jezgra Trogira, katedrala svetog Jakova u Šibeniku i kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču, dočim Nacionalni park Plitvička jezera predstavlja biser prirodne baštine.

U nastojanju da zaštititi što više kulturnih i prirodnih dobara, UNESCO-v popis se stalno širi. Tako su posljednji na popis uvršteni srednjovjekovni stećci na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Također, UNESCO skrbi i o očuvanju nematerijalne kulturne baštine, koja obuhvaća običaje, znanje i vještine.

Hrvatska kada je riječ o tome slovi kao jedna od najistaknutijih članica jer UNESCO je na listu kulturne baštine čovječanstva upisao cijeli niz hrvatskih nematerijalnih dobara, poput: dubrovačke feste svetog Vlaha, dvoglasja tijesnih intervala Istre i hrvatskog Primorja, umijeća izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka Hrvatskog zagorja, proljetnog ophoda Kraljice iz Gorjana, procesije Za križen na Hvaru, pokladnog ophoda kastavskih zvončara, hrvatskog čipkarstva, sinjske alke, bećarca, nijemog kola Dalmatinske Zagore, klapskog pjevanja i umijeća izrade medičarskih proizvoda, a nema sumnje da taj popis nije konačan.