19. travnja 1995. Napad na zračnu luku Dubrovnik

19. travnja 1995. bio je važan datum za Dubrovčane i stanovnike okolnog područja jer činilo se da će otvaranje pristanišne zgrade Zračne luke Ćilipi biti najava nekog novog, mirnijeg razdoblja i obnove turizma na krajnjem jugu Hrvatske.

Nakon oslobođenja u listopadu 1992., aerodrom je počeo s radom 10. prosinca te godine, kada je sletio prvi avion na liniji Zagreb-Dubrovnik. No osim piste sve drugo na aerodromu bilo je uništeno. Šteta počinjena na Zračnoj luci procijenjena je na 50 milijuna ondašnjih njemačkih maraka. Pristanišnu zgradu otvorio je simboličnim presijecanjem vrpce ministar prometa, pomorstva i veza Ivica Mudrinić.

Uz prisutnost drugih visokih uglednika hrvatske vlade i lokalne uprave, svečanost su uveličali strani uzvanici diplomatskog kora, vojni atašei SAD-a, Velike Britanije i Francuske, te velik broj uglednika, poput Otta von Habsburga koji je došao s obitelji. Ministar turizma Niko Bulić, dubrovački gradonačelnik Nikola Obuljen i načelnik općine Konavle Luka Korda pozdravili su oko tisuću ljudi koji su došli uveličati ovu svečanost.

No oko 11 sati i 15 minuta dogodio se nevjerojatan incident. Upravo tijekom govora hrvatskog premijera Nikice Valentića o turističkim perspektivama Dubrovačko-neretvanske županije Srbi su s područja istočne Hercegovine ispalili haubičku granatu od 122 milimetra, koja je udarila uz pistu, oko 150 metara od uzvanika. Nasreću, nije pala na pristanišnu zgradu jer se samo može pretpostaviti kakav bi se pokolj dogodio da je da pala na ostakljenu dvoranu prepunu ljudi.

Dva gelera oštetila su krilo Vladin zrakoplov, kojim je Valentić doletio iz Zagreba. Ovim, kao i brojnim sličnim napadima po civilnim ciljevima do kraja rata Srbi su jasno pokazali kako neće popustiti u nastojanjima da situaciju na širem području Dubrovnika učine trajno nestabilnom za uvjete normalnog življenja. T

o je i potvrdio predsjednik Općine Trebinje i politički prvak istočnohercegovačkih Srba Božidar Vučurević u intervjuu beogradskom časopisu „Vreme“, za koji je izjavio: „...Poručujem im s ovog mjesta da se ministar za zračni promet i turizam nalazi u Trebinju i nikada neće biti mirnog života u Dubrovniku...“