Uvedeno višestranačje

U drugoj polovici 1989. godine politički se život u Hrvatskoj našao u svojevrsnom zrakopraznom prostoru. Kao posljedica urušavanja komunističkog režima, u zemlji nastaju i počinju djelovati političke stranke različitih programa, ali njihovo je djelovanje na rubu zakona, zapravo ilegalno.

Poslije odluke 11. kongresa Saveza komunista Hrvatske prijelomni trenutak u političkom životu zemlje zbio se 5. veljače 1990. kada su u Republički sekretarijat za pravosuđe Republike Hrvatske pozvani predstavnici osam političkih stranaka, gdje su im predana rješenja o registraciji. Time je formalno ozakonjeno višestranačje u Hrvatskoj.

Republički sekretar za pravosuđe Ivan Fumić objasnio je da se pravni prostor za registraciju političkih stranaka našao u Zakonu o društvenim organizacijama i udruženjima građana. Naime, političke stranke i nisu drugo nego udruženja u kojima su se građani okupili radi ostvarivanja nekih svojih zajedničkih, u ovom slučaju političkih interesa. Bilo je to, naravno, prijelazno rješenje koje će potrajati do donošenja novog zakona o političkom udruživanju, koji je 15. veljače po skraćenom postupku prihvaćen u Saboru.
 

Svojevrsna je zanimljivost da su pored HSLS-a, HDZ-a, Socijaldemokratske stranke Hrvatske, Hrvatske kršćansko-demokratske stranke, Radikalnog udruženja za sjedinjenje s Europom i Hrvatske demokratske stranke rješenja o registraciji predana i predstavnicima Saveza komunista, koji nikad nije bio registriran, te Socijalističkog saveza.

Vrh Saveza komunista tih je dana bio uvjeren u svoju izbornu pobjedu i često je napadao HDZ koji je postupnim koracima težio samostalnoj Hrvatskoj. Iako je Savez komunista složio izborni zakon i izborne jedinice po svojoj mjeri, Hrvatska demokratska zajednica pridobila je svojim programom većinu glasača i uvjerljivo pobijedila na prvim slobodnim parlamentarnim izborima.