2. veljače 1991. - Mitinzi pobunjenih Srba

Dana 2. veljače 1991. nezadovoljni hrvatski Srbi održali su dva mitinga poslije čega više nije bilo sumnje da se spremaju na oružani obračun za ostvarivanje svojih ciljeva.

Na jednom od njih, u Kninu, jedan od osnivača Srpske demokratske stranke, Jovan Opačić otišao je korak dalje od uobičajene huškačke retorike, ustvrdivši da se na srpskom državnom teritoriju može stvarati samo srpska država. Istog dana na Trgu Slobode u Belom Manastiru okupilo se više od 1000 nezadovoljnika koji su poduprli mjere iz Naredbe Predsjedništva SFRJ od 9. siječnja o razoružanju hrvatskih policijskih postrojbi, odnosno kasniju prijetnju JNA kako je spremna u Hrvatskoj izvesti vojni udar ako se ne provede razoružanje.

Iako je trebao biti održan i u Vukovaru Policijska uprava Vinkovci izdala zabranu održavanja mitinga pa iako najavljen nije održan. Okupljana u Kninu i Belom Manastiru potaknulo je već istog mjeseca nova zabranjena okupljanja i prosvjede Srba u istočnoj Slavoniji; u Belom Manastiru i Dalju. U Dalju se 25. veljače okupilo više tisuća nezadovoljnih Srba, velikom dijelom pristiglih iz Srbije, gdje se prijetilo dobrovoljačkim odredima spremnima na oružani sukob i tražilo rušenje hrvatskih vlasti.

Stoga je već sutradan, 26. veljače 1991. Srpsko nacionalno vijeće za Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem donijelo „Deklaraciju o suverenoj autonomiji srpskog naroda Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema“ kojom se Srbi u tim područjima proglašavaju neodvojivim dijelom „suverenog srpskog naroda koji živi u Jugoslaviji“.

Na drugom kraju Hrvatske, u Kninu je pak 28. veljače Srpsko nacionalno vijeće i Izvršno vijeće takozvane „SAO Krajine“ donijelo „Rezoluciju o razdruživanju od Republike Hrvatske“, s naglaskom na tome da „SAO Krajina“ ostaje u Jugoslaviji. Mitinzi i političke odluke hrvatskih Srba koji su obilježili veljaču 1991., bili su uvod u neizbježan sukob koji je sljedećeg mjeseca počeo oružanom pobunom Srba u Pakracu.