28. prosinca 1994. - Donesen za Hrvatsku neprihvatljiv plan Z-4

Poslije velikosrpske agresije 1991. gotovo trećina Hrvatske ostala je pod okupacijom. Na tom su području pobunjeni Srbi uspostavili takozvanu Srpsku Krajinu, okupacijsku tvorevinu koja je bila sastavni dio Miloševićeva plana o stvaranju Velike Srbije.

Hrvatsko je vodstvo bilo sklono pregovorima i mirnoj reintegraciji, ali je istodobno upozoravalo da će ako zatreba i silom osloboditi okupirana područja. Iako je međunarodna zajednica priznavala hrvatsku teritorijalnu cjelovitost s Krajinom se stalno manipuliralo iznalaženjem planova i rješenja  koja su prijetila da se trajno zadrži postojeće stanje.

Jedan od takvih pokušaja bio je i plan Z-4 kojeg je 28. prosinca 1994. formulirala kontaktna skupina i mjesec dana poslije uručila ga predsjedniku Tuđmanu u obliku službenog dokumenta.

Sadržaj je bio iznenađujući pa ga je Hrvatska odmah proglasila apsolutno neprihvatljivim. Plan Z-4 predviđao je doduše mirnu reintegraciju, ali na način da se stvori država u državi. Takozvana Krajina mogla je imati vlastiti grb i zastavu, svoje zakonodavno tijelo, vladu i predsjednika. Hrvatska vojska ne bi smjela ulaziti u područje Krajine gdje bi postojale srpske policijske snage umjesto dotadašnje krajiške vojske. No i takav plan koji je trebao na određeni način ozakoniti srpska osvajanja, u Kninu nisu prihvatili. Čak što više ismijali su veleposlanike kontaktne skupine jer uopće nisu htjeli primiti njihov dokument.

U to doba Srpska Krajina aktivno je Mladićevim teroristima sudjelovala u napadu na Bihać. Ujedno se pripremala za ujedinjenje nekakvih srpskih zemalja u Hrvatskoj i BiH u kvazi državu koja bi u odgovarajućem trenutku pristupila Srbiji. Hrvatski udar Bljeskom i Olujom omeo je sve velikosrpske planove i vratio okupirane krajeve u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Pobijede u BiH dovele su do Daytonskih sporazuma i dugo očekivanog mira u toj zemlji