4. prosinca 1991. - Hrvatski Sabor donio Zakon o manjinama

Na sjednici hrvatskog Sabora 4. prosinca 1991. donesen je Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i pravima etničkih ili nacionalnih zajednica ili manjina.

Još od 1990. godine, u preambuli Ustava Republike Hrvatske ustanovljeno je da je Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda i pripadnika autohtonih nacionalnih manjina, njezinih državljana kojima je zajamčena ravnopravnost s građanima hrvatske nacionalnosti. No, prema mišljenju europske i svjetske javnosti nastalom pod pritiskom srpske propagande o brisanju Srba kao naroda iz hrvatskog Ustava, hrvatski je Sabor morao donijeti još jedan zakon kako bi pokazao dodatnu brigu za Srbe u Hrvatskoj.

Na koncu je novi Ustavni zakon nacionalnim manjinama donio još i više: kulturnu autonomiju, razmjerno sudjelovanje u predstavničkim i drugim tijelima, poseban status općinama u kojima pripadnici neke manjine čine natpolovičnu većinu, proporcionalnu raspodjelu namještenika općinskih sudova i policijskih uprava sa sastavom stanovništva te obrazovanje na jeziku i pismu manjine. Zajamčena prava bila su jednaka najvišim standardima razvijenih europskih zemalja.

U samom su se zakonu primjenjivale i sve međunarodne konvencije o ljudskim pravima i pravima nacionalnih manjina. No, zbog nametnutog rata koji je bjesnio Hrvatskom novi Ustavni zakon u najvećoj je mjeri bio mrtvo slovo na papiru jer se zakonske odredbe jednostavno nisu mogle primijeniti. Tek nakon rata postupno su stvoreni uvjeti za njegovo provođenje, a nedostaci su ispravljeni u izmjenama i dopunama iz 2000. godine.