2. prosinca 1991. - Sjećanje na hrabre osječke letače

Na početku Domovinskog rata Samostalni zrakoplovni vod pri Operativnoj zoni Osijek bio je jedan od najaktivnijih takve vrste.

Djelovao je s improviziranih aerodroma u okolici Đakova, a raspolagao je s nekoliko malih sportskih zrakoplova i velikim sporim dvokrilnim poljoprivrednim avionima An-2. Tijekom opsade Vukovara, isprva su iz njih padobranima izbacivali sanduke s pomoći. No, uskoro su dosjetljivi hrvatski oružari od plinskih boca napunjenih eksplozivom počeli izrađivati takozvane bojler-bombe pa je na neprijateljske položaje počeo padati i smrtonosan teret.

Preciznost djelovanja omogućavao im je GPS uređaj za satelitsku navigaciju. Jugovojska je uskoro počela respektirati neočekivanu pogibelj iz zraka koju, unatoč tehničkoj nadmoći nikako nije mogla zaustaviti. Zbog toga je blizu bojišnice dopremljena cijela raketna pukovnija iz Srbije, naoružana najmodernijim raketnim sustavom KUB-M, odnosno SA-6.

Jedna raketa pogodila je, 2. prosinca 1991. iznad Otoka pokraj Vinkovaca spori An-2 u kojem su poginuli osnivač voda Marko Živković i drugi pilot Mirko Vukušić te padobranci Ante Plazibat i Rade Griva. U takvim okolnostima vod je morao prestati s borbenim djelovanjima. Do tada su, u nešto manje od dva mjeseca, hrabri hrvatski letači obavili 35 borbenih letova tijekom kojih je izbačeno 68 bombi te hrana I lijekovi za opkoljeni Vukovar. 

Drugi prosinca bio je koban i za jedanaestoricu pripadnika 123. brigade. Toga kobnog ponedjeljka odlazeći na Papuk gdje je nekad bila baza JNA, u zasjedi ih je dočekala skupina agresora i podmuklo ubila. Bio je to tragičan događaj za cijeli požeški kraj. Božić 1991. koliko toliko uljepšale su vijesti o oslobađanju tada velikih četničkih uporišta Sažije, Vučjak, Kamensko i Bučje.