4. listopada 1991. - Najveći hrvatski topovi

Pripadnici 8. haubičkog topničkog divizijuna zaposjeli su 4. listopada 1991. borbene položaje kod Jamnice, a ubrzo i kod Pokupskog, pružajući topničku potporu obrani ovih prostora.

Ipak, ratni put ove postrojbe počeo je još 15. rujna zauzimanjem vojnog skladišta Jugoslavenske narodne armije, „27. Juli“ u Selskoj ulici u Zagrebu. U skladištima je zaplijenjena golema količina opreme i oružja, brojni topovi, od čega i najmoćnije, 23 trofejne američke haubice kalibra 203 milimetra.

To oružje konstruirano je prije Drugoga svjetskog rata za potrebe američke vojske, koja se njime koristila poslije u korejskom i vijetnamskom ratu. U sklopu dobrih odnosa Sjedinjenih Američkih Država i Jugoslavije uslijed zahlađenih odnosa Tita i Staljina, Amerikanci su ojačali Jugoslaviju ustupanjem 24 komada ovih haubica. Do sukoba nije došlo, ali uslijed promjene načina ratovanja, haubice su zastarjele, pa ih je JNA konzervirala.

No nakon agresije na Hrvatsku slabo naoružanim braniteljima itekako je dobrodošla gromovita potpora ovog oružja, ne samo zbog razorne moći u dometu od gotovo 17 kilometara nego i psihološkog učinka, kako na branitelje, tako i na neprijatelja. Haubicu tešku gotovo 15 tona nije bilo jednostavno dopremiti na položaj, još manje osposobiti za paljbu zbog nedostatka udarnih igli, tablica gađanja i ciljničkih naprava. No pripadnici 8. haubičkog topničkog divizijuna nadvladali su sve teškoće, pa su do kraja listopada ustrojene tri bitnice koje djeluju na područjima Banovine, Korduna i Slavonije.

Početkom velikosrpske agresije u Bosni i Hercegovini dijelovi postrojbe premještaju se uz rijeku Savu i pomažu obrani Bosanske Posavine, a zatim i juga Hrvatske (i Hercegovine). Nakon smirivanja ratnog sukoba, nije bilo potrebe za ovako moćnim oružjem. Ipak, teški topovi preustrojene postrojbe posljednji su put pokazali svoju razornu vatrenu moć tijekom oslobodilačke operacije Oluja.