Sjećanje Josipa Lucića

Uskrs je miran, sunčan i lijep blagdanski dan u Hrvatskoj. Obitelji se okupljaju na Misi, potom obiteljsko blagovanje uskršnjih jela u miru Božjem. Blagujući u miru, slaveći Božje uskrsnuće sjetimo se i onih koji nam podariše mir u našoj domovini - hrvatskih policajaca, specijalaca, vojnika, jednom riječi – hrvatskih branitelja.

1991. godina … Magla i hladnoća prekrila je Hrvatsku. Nad nama i našim životima nadvila se prijetnja sile, bijesa i mržnje velikosrpske agresivne politike, bezbožne politike koja je zaboravila da su svi ljudi Božja djeca i da za sve ima mjesta. Uvjereni da je Hrvatska na koljenima, beogradski zločinci predvođni Miloševićem i odnarođenom armijom odlučili su se obračunati s Hrvatskom i ispuniti svoj ludi san – „Veliku Srbiju“ – veliku u željama i mitovima, a stvarno malu u bezbožnoj bjedi mržnje i zla prema drugima.

Hrvatska jeste na koljenima, ali samo pred dragim Bogom. Predsjednik Franjo Tuđman probudio je usnulu Domovinu. Tisuće mladića i djevojaka odgojeni u sjećanju na patnje generacija i ljubavi prema Domvini dolaze u Zagreb braniti srce i um Hrvatske.

Tek obnovljene policijske snage specijalne policije zadužene za mir predvode zapovjednici Marko Lukić, Mladen Markač, Željko Sačić, Slavko Butorac, Jakob Bukvić, koji vode ATJ Lučko.

Bratsku postrojbu za posebne namjene „Rakitje“, buduće nepobjedive Tigrove čine Darko Rukavina, Josip Lucić, Zdravko Andabak, Jozo Miličević, Damir Šimunić, Marijan Mareković, Tomo Medved, Drago Horvat, Božo Kožul, Ivan Rašić, Marko Grgić, Živko Zrilić, Darko Katuša i tri stotine junaka cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Svaku zapovijed predsjednika Tuđmana oni su spremni izvršiti u potpunosti.

I toga 31. ožujka četnička banda pokazala je svoje pravo lice. Iz zasjede mučki, poželjela je uništiti hrvatsku mladost.
Smirenošću Ljube Ćesića Rojsa iskrcao se prvi autobus specijalaca pod bjesomučnom paljbom ubojica. Za njim su slijedili ostali – samo naprijed za Hrvatsku – hercegovci i zagorci, dalmatinci i slavonci, bosanci i podravci, gorani i istrijani- rame uz rame razbili su tu bandu koja ih je čekala podmuklo u zasjedi.

U mraku i hladnoći snijega pod kišom metaka, jake snage MUP-a rađale su hrvatsku obranu na blagdan Uskrsa, ustajala je tužna Hrvatska, iz sjećanja na generacije stradalih rađala se nepobjediva snaga vođena dr. Franjom Tuđmanom i ljubavlju prema obitelji i Domovini.

Krvavi Uskrs i smrt mladog hrvatskog redarstvenika trajno se urezala u kolektivnu memoriju hrvatskog naroda.

Josip Jović prva je žrtva za Hrvatsku, prvi je u niz 373 junaka koje Tigrovi dadoše za hrvatsku Domovinu, za miran i blagoslovljen Uskrs koji danas blagujemo s obitelji.

Dimenzija napada na Hrvatsku 1990. moguće je predočiti ako se sjetimo kolona autobusa prepunih mitingaša koji su tada kružili od grada do grada podižući na noge tvz. sve srpsko, a s ciljem uspostave „Velike Srbije“ - teza „Srbija je svugdje gdje su srpski grobovi“ odjekivala je s ekrana, a velikosrbi srpske akademije Sanu natjecali su se izmišljajuči teorije o vrijednosti Srba i ništavnosti Hrvatske. U samoj Hrvatskoj u svim tvornicama i organizacijama Savez komunista, taj trojanski konj srpstva, gotovo na sva vodeća mjesta rasporedio je Srbe i to one „velikosrbe“. Jugoslavenski političari na čelu s Budimirom Lončarom uspjeli su uvjeriti međunarodnu politiku da se Hrvatskoj uvede embargo na uvoz oružja, a „demokratske snage“ SKJ donijele su odluku te predali sve oružje teritorijalne obrane Republike Hrvatske u skladišta JNA, tj. u srpske ruke.

U tim i takvim trenucima specijalne snage MUP-a Hrvatske jedina su snaga na prvi pogled, ali iza tih najhrabrijih mladića cijeli je hrvatski narod, tj. onaj dio koji želi slobodu i demokraciju ali i vlastitu hrvatsku državu.

Kada je JNA pokazala svoje pravo lice, tj. da je to srpska vojska, predsjednik dr. Franjo Tuđman donosi odluku o stvaranju Zbora narodne garde, što je i učinjeno postrojavanjem u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu 28. svibnja 1991. godine. Rođeni su Tigrovi, Gromovi, Sokolovi, Pauci, neuništive dragovoljačke brigade izrasle iz specijalnih postrojbi MUP-a RH.

Specijalne postrojbe MUP-a Republike Hrvatske bile su čuvari mira i reda cijele Hrvatske 1990. te jezgra iz kojih je nastala Hrvatska oružana sila koja je obranila i oslobodila Hrvatsku – HVALA IM.

Josip Jović, ali i sve ostale žrtve Domovinskog rata trajno su u našim mislima, podsjetimo uvijek svoju djecu i unuke na njihov život i smrt za nas, za Hrvatsku.


                                               Pogledajte što je izjavio Josip Lucić 1991. tijekom oslobođenja Plitvica: