Činimo li dovoljno za branitelje s PTSP-om?

U ovom tjednu kada se prisjećamo Oluje ne smijemo zaboraviti ni one hrvatske branitelje koje i danas osjećaju posljedice rata i to oboljele od Posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Njih je danas čak 20-ak tisuća. PTSP je dijagnostička kategorija, koja se u domaćoj kliničkoj praksi rabi tek unazad nešto više od 10 godina i definirana je i u međunarodnoj klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije.

U cilju jedinstvenog pristupa vještačenja tjelesnog oštećenja svih invalida (civilnih i vojnih), Vlada RH je 17. prosinca 2014. godine donijela Uredbu o metodologijama vještačenja koja se primjenjuje od 1. siječnja 2015., putem jedinstvenog tijela vještačenja koje se zove Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Do 2016. u zakonu je stajalo da je 2006. godina ona do koje se može prijaviti oboljenje od PTSP-a. Promjenom zakona 2016. godine, PTSP kao posljedica rata može se i dalje prijaviti. S tom odlukom su branitelji bili zadovoljni jer je riječ o populaciji koja je unatoč oboljenju nastavila raditi, ali kad se bolest rasplamsala, više je nisu mogli prijaviti. Najveći broj ljudi s teškim PTSP-om javljao se daleko iza 2005. godine. Simptomi PTSP-a se pojavljuju i nakon 20 godina što je čovjek bio izložen.

Što je PTSP i kako država i društvo mogu pomoći oboljelima, u emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska' objasnili su psihijatar dr. Herman Vukušić, prof. dr. sc. Alma Mihaljević  Peleš, predstojnica Klinike za psihijatriju KBC Zagreb i Dinko Tandara, pomoćnik ministra hrvatskih branitelja.