25. godina od stradanja obitelji Čengić iz Ervenika

Danas se obilježava 25. obljetnica stradanja obitelji Čengić iz Ervenika. Na mjesnom groblju Ervenik vijence su položili predstavnici Grada Benkovca i Grada Knina te predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata obaju gradova.

Podsjetimo, 18. siječnja 1992. godine četveročlanu obitelj Čengić, 39- godišnjeg oca Dragu, 31- godišnju majku Nevenku i njihovu dvojicu maloljetnih sinova , 11- godišnjeg Slobodana i 4- godišnjeg Gorana, zvjerski su u podrumu obiteljske kuće ubili, a potom zapalili pripadnici tzv. “Krajinske milicije”.

Prema svjedočenjima tijekom provedenog istražnog postupka, Damir Travica i Slobodan Kovačević taj su dan upali u kuću obitelji Čengić nakon povratka s pogreba jednom srpskom vojniku, navodno poginulom u skradinskom zaleđu. Počeli su svoj osvetnički pohod uvredama i provokacijama, a potom su u obiteljskoj kući rafalima pokosili Dragu i njegova 11-godišnjeg sina Slobodana gdje su ih počinitelji ovoga zločina i zapalili. Nevenka je zaklana nedaleko od obiteljske kuće, dok je u naručju držala ustrijeljenog četverogodišnjeg Gorana.

Pred istražnim sucem tzv. Republike Srpske Krajine, čiji je sudski zapisnik s ostalom dokumentacijom zaplijenjen nakon „Oluje",  Travica i Kovačević priznali su i u detalje opisali zločin nad susjedima, četveročlanom obitelji Čengić. Međutim, „Krajinski sud" je bio obična farsa jer su se ubojice ubrzo našli na slobodi. Nakon "Oluje" prebačeni su u zatvor u Banju Luku, a otuda su pušteni na slobodu.

Te su večeri zločinci zapalili sve preostale hrvatske kuće u selu, a bijegom su se u posljednji trenutak spasili Dragin otac i majka, čija je kuća bila prilično udaljena od mjesta zločina, te Pavao Đakulović sa ženom i sinom. Nakon provedene hladne noći u šumi baka Mara Čengić uputila se prema kući najstarijeg sina i u njoj pronašla dva pougljena trupla, a druga dva u dvorištu kuće.

U Erveniku danas živi tek nekoliko hrvatskih obitelji. Nekad većinsko hrvatsko mjesto doživjelo je sudbinu brojnih hrvatskih mjesta na području Bukovice i samo nadgrobni spomenici na mjesnom groblju svjedoče da je nekad na ovom području živjelo hrvatsko stanovništvo.