Logoraši: Znali smo da se nešto dogodilo, a bilo je to priznanje Hrvatske

Obilježavamo četvrt stoljeća međunarodnog priznanja Hrvatske. U tim trenucima nije se znala sudbina oko 8 i pol tisuća Vukovaraca. Mnogi od njih bili su u logorima. Vijest o priznanju Hrvatske objavljena u Dnevniku HTV-a prenosila se brzinom munje uz buru emocija.

Hrvatski branitelj Ivan Anušić dočekao ju je na osječkoj prvoj crti obrane. Sjeća se i ponosa i sreće, ali i tuge zbog onih koji su do tada ostavili svoje živote za samostalnost Hrvatske. Svi su se istodobno radovali i strepili za suborce u logorima.

Bio je u logoru i Ivica Jurčan, kojemu su kao ranjenom zarobljenom pripadniku HOS-a i branitelju Bogdanovaca, u novosadskoj bolnici amputirane obje potkoljenice. Govorili su nam da nas neće prihvatiti ni naši ni Europa, jednostavno da ne trebamo nikome, to je bilo u tom periodu dok nam nisu rekli da je priznato, maltretiranja psihički i fizički, sjeća se Jurčan.

Vukovarci koji su nakon pada grada bili zarobljeni i odvezeni u logor u Sremskoj Mitrovici nisu smjeli pokazivati emocije. Od samih jutarnjih sati se počelo nešto čudno događati, izvodili su ljude van, tukli, maltretirali i tek smo negdje poslijepodne saznali da je ustvari bilo priznanje Hrvatske, ispričao je Predrag Mišić, hrvatski branitelj i zatočenik srpskih koncentracijskih logora.

Mi smo njima pokazali šta smo da smo stvorili svoju državu a oni kad su vidili da nisu mogli ništa napravit onda su se na nama iživljavali na svim logorašima, kaže Željko Ivančić.

Istina o njihovim sudbinama doznavala se kako su prve skupine izlazile iz logora. Doktorica Vesna Bosanac je nakon izlaska iz logora diljem svijeta tražila pomoć u rasvjetljavanju sudbine ranjenike iz vukovarske bolnice. Bila je na misi i privatnoj audijenciji u Vatikanu kod Svetog Oca Ivana Pavla Drugog.

Idućega dana Vatikan je priznao Hrvatsku. Uslijedila su priznanja drugih država. Za zarobljene to je bila nada da će izići iz logora i vratiti se u svoju slobodnu domovinu Hrvatsku.