Kada dobiješ državu za koju si se borio, napokon si svoj na svome

Obilježavamo četvrt stoljeća od međunarodnog priznanja Hrvatske. O tome govore hrvatski branitelji i zapovjednici koji su taj trenutak dočekali na ratištu.

Osjećam sve ono što sam toliko želio, što sam toliko dugo čekao jer sam u ovom ratu od samog početka - to je već godinu dana, rekao je prije 25 godina Kruno Cavrić, zamjenik zapovjednika obrane Sunje. Danas se prisjeća noći kada je Hrvatska međunarodno priznata. Unijelo je to, kaže, među branitelje Sunje dašak optimizma, nade. Tada nitko nije mogao procijeniti kada će rat završiti ali siguran sam da tada nitko nije očekivao da će taj krvavi rat potrajati još 4 godine, kaže.

Njegovi prijatelji Nenad Bužanić i Vlado Toljan međunarodno priznanje dočekali su 30-ak kilometara dalje, na petrinjskom bojištu.

Bilo mi je izuzetno drago. Ja sam tad bio iz Petrinje, moja djeca nisu bili sa mnom, supruga nije bila sa mnom, možete misliti  kako je to na terenu i napokon dobiješ tu satisfakciju priznaju te  dobiješ državu za koju si se borio i napokon si svoj na svome, prisjetio se Vlado Toljan.

Nalazili smo se ovdje u noći negdje oko 1 sat vani smo bili na straži ja i pokojni Joso Ilković da zamjenimo vojsku da joj olakšamo i to i došlo je do pucnjave, vidili smo pucnjavu s naše strane, svjetlećih metaka  mislili smo da je neki napad. Nazvali smo vezu i rekli su da nije napad i da je veselje i da nas je priznala velika većina država Europske unije, prije su nas priznale dvi, tri države a sada je došlo do općeg prznanja Republike Hrvatske, ispričao je Vlado Toljan.

Priznanju su prethodili mjeseci silovitih borbi, agresija, okupacija trećine zemlje, pad Vukovara, akcije blokade i zauzimanja vojarni jugoslavenske vojske, stvaranje Hrvatske vojske i, na kraju, velika operacija oslobađanja zapadne Slavonije potkraj '91., koja je zaustavljena na Badnjak, nakon čega je potpisano sarajevsko primirje.