Sotin se prisjeća svojih žrtva

U Sotinu je održana komemoracija za 68 mještana, poginulih, ubijenih ili nestalih prije 25 godina u velikosrpskoj agresiji. Prema podacima stradalničkih udruga u Sotinu je stradao svaki deseti Hrvat, a na popisu zatočenih i nestalih iz Domovinskog rata nalazi se još 18 Sotinjana.

Vijence su kod spomen obilježja u središtu mjesta položila i svijeće zapalila izaslanstva obitelji ubijenih mještana, Grada Vukovara, Vukovarsko-srijemske županije, te brojna druga izaslanstva.

Između 14. i 20. listopada srpske su vojne postrojbe nakon okupacije Sotina nasilno odveli veći broj nesrpskih mještana u logor u Negoslavce gdje su bili podvrgnuti mučenju i zlostavljanju. Preostale sotinske Hrvate okupatori su zatvorili, tjerali u radni logor i postupno ubijali. Posmrtni ostaci djela stradalih pronađeni su na mjesnom groblju i u masovnoj grobnici kod vučedolskih vinograda.

Svake jeseni sjećamo se onih koji su dali svoje živote za obranu Republike Hrvatske. Dali su živote kako bi mi danas uživali u neovisnoj Hrvatskoj. Danas se sjećamo žrtava iz Sotina, osoba koje su ubijene samo zato što su bile hrvatske nacionalnosti, a nažalost i nakon 25 godina tragamo za istinom i sudbinom još 18 mještana te još uvijek tražimo odgovornost onih koji su počinili ove strašne zločine, rekao je, između ostalog, zamjenik gradonačelnika Marijan Pavliček. Istaknuo je kako od nove Vlade očekuje što hitnije rješavanje pitanja nestalih osoba te da bi to trebao biti jedan od osnovnih uvjeta za ulazak Srbije u Europsku uniju.

Sandra Milić, predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata kaže kako je njezin otac Boris Rapčak 30. rujna 1991. otišao na farmu Jakobovac i nikad se nije vratio. Prema nekim saznanjima, do kojih smo došli na suđenju u Beogradu, radi se o nekoj ekipi koja je došla iz Negoslavaca, pokupila Hrvate na farmi Jakobovac te ih pobila na putu prema Ovčari. Više od toga ne znamo. Svake godine molimo da nekome proradi savjest da nam kaže gdje su da konačno imamo gdje upaliti svijeću, kaže Milić.

Zbog ratnog zločina počinjenog nad hrvatskim civilima u Sotinu, 2006. godine Županijsko je državno odvjetništvo u Vukovaru podiglnuo optužnicu protiv 17 osoba. Tijekom suđenja na vukovarskom Županijskom sudu, jedan je optuženi umro, dvojica su oslobođena krivnje, dok se preostalih 14 optuženih za zločine u Sotinu 1991. godine nalazi u bijegu. Sudsko vijeće Odjela za ratne zločine Višeg suda u Beogradu prošle je godine zbog zločina u Sotinu i ubojstva 16 hrvatskih civila nepravomoćno osudilo dvojicu od petorice nekadašnjih pripadnika milicije i teritorijalne obrane na ukupno 24 godine zatvora. U studenom se očekuje početak ponovnog postupka, budući da je Žalbeni sud u Beogradu naložio novo suđenje za tri osobe.

Inače, obitelji žrtava Sotina odmah su se nakon mirne reintegracije Podunavlja samoorganizirali te su provodili svoju internu istragu kako bi došli do lokacija gdje su pokopana tijela ubijenih. Neki od njih u više navrata su odlazili u Srbiju gdje su razgovarali s bivšim mještanima za koje misle da znaju više o počinjenim ratnim zločinima u Sotinu. Tako je i organiziran dolazak u Hrvatsku Žarka Miloševića, jednoga od optuženih za počinjene ratne zločine 1991. godine, koji je pokazao mjesto masovne grobnice. Iako je Milošević na suđenju u Beogradu priznao ubojstvo Marina Kušića i gdje je ostavio tijelo, njegova supruga Matija Kušić njegove kosti nikada nije pronašla. Svuda smo kopali i tražili ali ništa do dan danas, rekla je danas Matija Kušić.